Fudbalska industrija je poslednjih decenija postala jedna od najunosnijih i najkonkurentnijih industrija u finansijskom svetu. Vrednost fudbalskih klubova je drastično skočila u prethodnih 30 godina i preduzetnici iz celog sveta sada očajnički žele da se uključe u tržište koje tek treba da dostigne svoj plafon. Uz ogromne troškove i potrebu za rezultatima na terenu, budžetiranje je ključno za uspeh svakog fudbalskog kluba.
I sigurno se pitaš kako i od čega sve fudbalski klubovi zarađuju novac?
Baš zato ćemo u ovom blogu razmotriti sve finansijske tokove jednog fudbalskog kluba, njegove prihode i rashode, i sve one opcije koje fudbalski klubovi mogu da iskoriste kako bi zgrnuli lovu.
Koji su glavni izvori prihoda za jedan fudbalski klub?
Fudbalski klubovi koji imaju za cilj pobede i dobre rezultate, moraju da ulože u dovođenje dobrih, kvalitetnih igrača, pa samim tim i na njihove plate. Logično, zar ne? Ali da li je fudbal samo ovo?
Ko stavi više novca na sto može da garantuje uspeh? Ovo je delimično tačno, posebno u ovoj novoj fudbalskoj eri, ali svi se možemo složiti da se uspeh može meriti na različite načine. Ako mali ili srednji klub uspe da postigne dobre rezultate, on će generisati dovoljno prihoda da može da potpiše talente. Talenti (ako se njima dobro upravlja) treba da donesu uspeh, uspeh generiše novac i tako više talenata, a klub uspostavlja jedan pozitivan ciklus.
Naravno, nije lako raditi uvek dobro, ali ako posmatramo ukupni učinak, postizanje održivog procesa upravljanja se svakako može definisati kao uspeh.
Sada, hajde da pogledamo kako fudbalski klubovi zapravo zarađuju novac i koji su ključni elementi za postizanje održivosti. Ovo se može razlikovati u zavisnosti od nivoa lige i zemlje, ali generalno, fudbalski prihodi se dele u četiri kategorije:
- TV prava
- Utakmica i ulaznice
- Komercijalne delatnosti
- Transferi
Pa, krenimo redom.
1. Televizijska prava
Komercijalizacija TV prenosa predstavlja najveću mogućnost za ostvarenje dobiti, ali i gubitka za vrhunske fudbalske lige i klubove. Kroz složen tenderski proces, emiteri se takmiče da steknu prava za prenos utakmica određene lige i postanu zvanični nosioci prava takmičenja. Klubovi, od svojih matičnih liga, dobijaju deo prihoda od emitovanja zbog učešća u domaćim i međunarodnim takmičenjima.
Vrednost najboljih evropskih fudbalskih liga je naglo porasla jer navijači širom sveta sve više prate svoje omiljene klubove i igrače. Uzmimo za primer Premijer ligu koja trenutno vodi na rang listi po ceni TV prava. Formiranje Premijer lige 1992. godine, označilo je početnu tačku za novu eru prava na emitovanje. Uvedeno je emitovanje zasnovano na pretplati, struktura koja će biti dominantna u fudbalskim ligama širom sveta.
Prava međunarodnog emitovanja za Premijer ligu procenjena su na 40 miliona funti 1992. godine, a sada se procenjuju na 6,7 milijarde funti (podaci iz 2023. godine). Prava za Premijer ligu se stavljaju na aukciju svake tri godine i prodaju se u šest različitih paketa – najskuplji košta više od 10 miliona funti po utakmici. Čak 50% prihoda od emitovanja u Velikoj Britaniji je ravnomerno podeljeno između 20 timova u Premijer ligi, 25% se deli kao nagrada timovima sa vrha tabele, a poslednjih 25% se plaća kao naknada po emitovanoj utakmici (ne kupuju sve kuće prava na svaku utakmicu).
2. Utakmica i ulaznice
Opet ćemo kao primer uzeti PL, pa je tako 1992. prihod od utakmica (ulaznice plus prodaja na tribinama) u proseku predstavljao 43% ukupnih prihoda Premijer lige. Uprkos tome što su se prihodi od utakmica utrostručili od tada, ostvareni prihodi na dan utakmica sada su u proseku samo 13% ukupnog prihoda.
Međutim, razlika u kapacitetu samog stadiona, učešće u evropskim i kup takmičenjima i posedovanje drugih korporativnih objekata, mogu dovesti do toga da se prihodi na dan utakmice razlikuju od kluba do kluba. Veruje se da Totenhem Hotspur generiše oko 800.000 funti po utakmici samo od hrane i pića prodatih na svom novom stadionu, dok Arsenal generiše skoro četvrtinu svog ukupnog prihoda samo od utakmica. Čak osam timova u okviru Premijer lige prebacuju prihod od 1 milion funti na sam dan utakmice.
3. Komercijalne delatnosti
Pod ovim se podrazumevaju svi oni prihodi koje klubovi dobijaju od sponzora, prodaje dresova i navijačkih rekvizita, kao i drugih komercijalnih aktivnosti u vidu turneja i prijateljskih utakmica. Komercijalni prihodi su uvedeni kao kategorija početkom 21. veka i bili su ključni za postavljanje poslovnih modela, pogotovo kod onih uspešnih klubova sa velikom bazom navijača. Takvi klubovi su u stanju da generišu čak 30-50% svog ukupnog prihoda baš na ovaj način, čime se transformišu u globalne komercijalne brendove.
4. Transferi
Verovatno najjavniji pokazatelj ludih suma novca u fudbalu jesu prijavljene vrednosti transfera plaćenih za elitne igrače. Naknade za transfer nastavljaju da rastu kako godine odmiču, što je ključni razlog zašto su postojali pozivi na strože finansijske mere kako bi se zaustavilo „eksplodiranje“ tržišta.
Savoldijev prelazak iz Bolonje u Napoli iz 1975. godine bio je prvi transfer vredan više od milion evra, a 17 godina kasnije prelazak Žan-Pjera Papena iz Marseja u Milan bio je prvi transfer sa 7 nula.
Kako je sve više novca ulazilo u igru 90-ih, transferi su počeli da rastu, Njukasl je oborio rekord transfera 1996. i doveo Alana Širera za 15 miliona funti, samo da bi rekord transfera bio duplo veći od toga samo 3 godine kasnije, pošto je Kristijan Vieri prešao iz Lacija u milanski Inter za 32 miliona funti.
Prelazak Zinedina Zidana u Real Madrid za 46,6 miliona funti 2001. bio je rekord punih 8 godina, a onda je isti klub dva puta oborio taj rekord u leto 2009, sa potpisivanjem Kake i Kristijana Ronalda. Premotavamo na samo 8 godina kasnije, rekord transfera je još jednom bio udvostručen, sa Nejmarovim transferom od preko 200 miliona evra iz Barselone u PSŽ.
Da li su fudbalski klubovi generalno u plusu?
Kada su u pitanju konkretni klubovi, poslednjih nekoliko godina najveći prihod, sveukupno, imala je Barselona – u proseku oko 650 miliona evra godišnje. Sledi Real Madrid sa oko 640 miliona evra, a zatim Bajern Minhen sa oko 560 miliona evra. Potom slede klubovi iz PL – Mančester junajted sa prihodom od oko 520 miliona evra godišnje, Liverpul sa prihodom od oko 500 miliona evra, dok Mančester siti godišnje inkasira oko 495 miliona evra. Listu od top 10 kompletiraju PSŽ (480 miliona evra), Čelsi (420 miliona evra), Arsenal (400 miliona evra) i Juventus sa oko 360 miliona evra.
*podaci su iz 2022. godine
Kada klub radi dobro i kvalifikuje se za značajna takmičenja poput Lige šampiona, cene akcija takvog kluba će verovatno porasti. Mnogi vlasnici fudbala su sami po sebi biznismeni, koji upravljaju raznim organizacijama. U poslednje dve godine, u Premijer ligi, samo četiri tima su uspela da ostvare profit – Čelsi, Liverpul, Njukasl i Norič, dok su još dva bila jedva u plusu (Aston Vila i Barnli), što znači 80% timova u liga je na gubitku.
Uprkos tome što primaju daleko manji prihod od emitovanja nego prvih pet evropskih liga, holandski timovi AZ Alkmar i Ajaks su se izvanredno rangirali među 10 najprofitabilnijih klubova u prethodnoj deceniji. Takođe, na toj listi su još i Napoli, Atalanta, Viljareal i Lajpcig.
Međutim, realnost za većinu klubova je sasvim drugačija, jer su jedva profitabilni uprkos rastućim prihodima. Pošto sve zavisi od rezultata, a uzimajući u obzir da su igrači najvrednija imovina klubova koja može da napravi razliku, sav novac koji klubovi zarađuju se u suštini direktno prenosi na naduvane plate igrača i agenata, kao i na troškove transfera.
Pa da zaključimo…
Finansije u fudbalu su neverovatno složene, a pejzaž se redovno menja. Fudbalski klubovi se previše oslanjaju na prihode od emitovanja, ali to više nije dovoljno. Mnogi klubovi su prihvatili strategiju ulaganja u pametne skauting operacije i klupsku akademiju kako bi prekinuli zavisnost od „igrača zvezda“ i počeli da neguju svoje talente ili da ih skautiraju ranije, dok su povoljniji.
Na ovaj način mogu da očuvaju finansijsko zdravlje i dugovečnost kluba odupirući se nagonu za kratkoročnim sportskim uspehom. S druge strane, rizik od neuspeha na terenu je previsok, a ispadanje ili izostanak kvalifikacija za neko veliko takmičenje su cena koju mnogi klubovi ne smeju da plate jer bi na duže staze takav ishod mogao finansijski da naškodi klubu čak i više od skupih igrača. Zbog toga je najbolje pronaći uravnoteženo rešenje između skupih igrača koji su već zevzde i pametnog skautovanja mladih nada.